Glava 1.

Spuštala sam se niz brdo, smijala se i trčala. Sunce je sjalo točno na sredini neba, a obližnja crkvica zvonom je označavala podne. Svom sam se snagom spustila niz brdo i tresnula u Rain. Bacile smo se na travu, pomalo mokru zbog jučerašnje kiše. zagledale smo se u bistro, plavo nebo, bez ijednog oblačka. Dan je bio prekrasan. Iza brda je provirivao vrh kuće u obliku cilindra. Nikad joj nismo prilazie, činila se 'preblagom' za nas. Mi smo više bile problematične 11-ogodišnjakinje.

"Idemo tamo!" rekla sam, prstom pokazujući prema kući u obliku cilindra. Rain se nasmješila i ustala. pružila mi je ruku, a ja sam je čvrsto stisnula i ustal sa trave. Leđa su mi bila mokra, ali to mi nije nimalo smetalo. Potrčale smo prema brdima, i nakon što smo se već poprilično umorile, stigle smo do kuće. U njenom se šarenom vrtu igrala malen djevojčica, duge plave kose i velikog osmjeha. Prišle smo joj.

"Bok, ja sam Luna." rekla je nasmješeno, mirnim i blagim glasom. Činila se jako dragom.

"Ja sam Michaela." rekla sm i nasmješila se. Luna je bila nenormalno smirena i opuštena.

"Rain." rekla je ona i boju svoje smeđe kose promijenila u narančasto, baš poput moje, te je vratila u njeno prvotno stanje. To je radila svaki put kada bi nekog novog upoznala, i to bi neke veoma zbunilo.

"Ti si metaformagus." rekla je Luna kao da govori kako je danas divan dan.

Ostale smo sa Lunom cijelo poslijepodne. Nisam se bojala da zakasnim kući, moja se mama već privikla na to, ali bila sam gladna, zato smo pozdravile Lunu i otišle k meni. Kada smo otvorile vrata kuće, zamirisao je divan miris svježe pečenih palačinki. Mama mi se zatim iz kuhinje nasmiješila i povikala kako ima nešto za mene. Otišla sam u kuhinju, a na stolu me dočekalo ono što sam čekala već 11 godina: pismo ispisano na moje ime, zelenom tintom i pečatirano crvenim pečatom u znaku Hogwartsa. Vrisnula sam, vrisnula je i Rain. Namignula sam joj i ona je izletjela iz kuće brzinom svjetlosti. Bila sam presretna - Hogwarts! Škola vještičarenja i čarobnjaštva! Napokon idem! Uzela sam palačinku i otrčala u sobu. Zalupila sam vratima i počela skakati po krevetu.

"Seamus! Čovječe, pismo za Hogwarts!" viknula sam bratu i skočila sa svog kreveta na njegov. Nasmijao se i počeo skakati sa mnom.

"A da si nabavite trampolin?" viknula je mama iz kuhinje.

"Ne!" uzvratili smo jednoglasno.

"I ja želim ići. Jeli i meni stiglo pismo?" pitao je veselo.

"Nije, ti ideš tek za dvije godine." rekla sam. Spustio je glavu, no nije prestao skakati.

"Upakirat ćeš me u kofer, hoćeš li?" rekao je sa osmjehom od uha do uha.

"Naravno!" rekla sam. Stvarno sam to željela.