Transformacija/preobražaj animagusa [uredi]
Glavni članak: Animagus
Animagus (engl. Animagi) čarobnjak je ili vještica koji se, po svojoj volji, može pretvoriti u određenu životinju. Ova sposobnost nije urođena: potrebno ju je steći kroz čarobne načine. Svi su animagusi obvezni registrirati svoje sposobnosti centralnoj vlasti; nezakonito je imati ovakvu sposobnost bez prethodne registracije, iako je većina animagusa u knjigama neregistrirana.
Svaki animagus ima specifičan životinjski oblik, i ni na koji se način ne može transformirati u neku drugu životinju. Isto tako, animagus ne može odabrati u koju će se životinju ubuduće moći transformirati: životinja je jedinstveno prilagođena svakom pojedincu i njegovoj osobnosti.
Animagusi se razlikuju od vukodlaka, jer animagusi imaju potpuno kontrolu nad svojim transformacijama i nakon transformacije zadrže sve umne, psihičke i duhovne sposobnosti, dok su transformacije vukodlaka nenamjerne i uključuje teške i ozbiljne promjene u osobnosti (nejasno je zadržavaju li vukodlaci nakon transformacije svoje osjećaje).

Transformacija/preobražaj metamorfomagusa [uredi]
Glavni članak: Metamorfomagus
Metamorfomagus (engl. Metamorphmagi) čarobnjak je ili vještica sa urođenom sposobnošću mijenjanja svoga izgleda po vlastitom nahođenju i volji. Sposobnost je nemoguće dobiti bilo kojim čarobnim načinom, niti ju se može naslijediti. Smatra se da je rezultat genetske mutacije ili neke druge nenasljedne anomalije, a posjeduje se od rođenja, do smrti.
Metamorfomagusi se razlikuju od animagusa u tri točke:
Imaju veću kontrolu nad djelomičnim transformacijama, u mogućnosti su izmijeniti izgled svakog dijela tijelo zasebno, i na neodređeno vrijeme. Animagusi su ograničeni na potpunu transformaciju, pojavljujući se u potpunosti kao čovjek, ili u potpunosti kao životinja.
Ograničeni su na ljudsko obličje, dok su animagusi ograničeni na životinjsko obličje.
Mogu preuzeti bilo koji čovječji oblik koji žele; animagusi su ograničeni na jednu jedinstvenu životinju.
Nymphadora Tonks trenutno je jedini poznati metamorfomagus u knjigama. Poznata je po mijenjanju boje svoje kose i stila u skladu s njenim raspoloženjem.

Parselski [uredi]
Parselski jezik jezik je sporazumijevanja zmija. Najčešće ga se povezuje sa crnom magijom (iako je Albus Dumbledore to opovrgnuo, tvrdeći kako ne mora nužno biti povezano sa zlom), a osobe koje posjeduju sposobnost razumjeti i koristiti ga ("parsleusti") veoma su rijetki. Vještina je koju se ne može steći učenjem, već ju se nasljeđuje genima (ili korištenjem crne magije i opasnih čarolija). Harry Potter je parselust: pretpostavlja se u nekim dijelovima da je ovu sposobnost dobio kao jedan od brojnih "nusprodukata" nakon Voldemortova pokušaja da Harryju oduzme život.
Ostali poznati parselusti uključuju: Salazara Slytherina i njegove potomke poput obitelji Gaunt (Marvolo, Morfin, Meropa), Lorda Voldemorta i Herpa Odurnog. U jednom dijelu knjige Harry Potter i Princ miješane krvi, Albus Dumbledore razumije parselski, kada ponavlja riječi Morfina Gaunta koje su izgovorene na parselskom. To bi značilo da je Dumbledore i sam parselust, ili je prethodno vidio sjećanje sa parsleustom koji mu je preveo razgovor.
Ginny Weasley nije parselust, unatoč činjenici da je u knjizi Harry Potter i Odaja tajni pričala parselskim: u to je vrijeme bila opsjednuta duhom Toma Riddlea, koji je bio parselust.

Legilimencija i oklumencija [uredi]
Legilimencija je čarobna vještina izvlačenja osjećaja, sjećanja i uspomena iz uma druge osobe – čarobni oblik "čitanja misli" (iako Severus Snape, sposobni legiliment, odbacuje uobičajen termin kao drastično pojednostavljenje). Isto tako, dopušta prenošenje vizija i sjećanja drugoj osobi, bez obzira bila ona stvarna ili izmišljena. Čarobnjak ili vještica koji posjeduje ovu sposobnost naziva se legiliment, i sposoban je, primjerice, otkriti laži ili prijevare kod druge osobe, svjedočiti uspomenama i sjećanjima iz prošlosti druge osobe, ili "usaditi" lažne vizije u tuđi um.
Suprotna vještina legilimenciji jest oklumencija, kojom pojedinac može spriječiti legilimenta u njegovu pokušaju razotkrivanja misli i sjećanja koje su proturječne pojedinčevim riječima i radnjama, ili pregraditi pojedinčeve osjećaje.
Lord Voldemort, Severus Snape i Albus Dumbledore poznati su i vješti legilimenti; Snape je istovremeno vičan oklument.
Vještine su prvi put spomenute u knjizi Harry Potter i Red feniksa, u kojoj je Snape zadužen od strane Dumbledorea da pouči Harryja oklumenciji. Kao rezultat Snapeova zanemarivanja instrukcija, ili slabom Harryjevom trudu, Harry nikada nije pokazao napredak u ovoj vještini te ga je nakon toga Voldemort namamio kroz pažljivo vođenu viziju koju je Harry protumačio kao stvarnu.
Bellatrix Lestrange, Draco Malfoy, Barty Crouch ml. i Horace Slughorn imaju neki stupanj vještine u oklumenciji, jer je u knjigama rečeno da je Bellatrix u jednom periodu učila Draca kako zaštiti svoje misli od Snapea, dok Dumbledore nije mogao upotrijebiti svoju vještinu legilimencije na Slughornu kako bi izvukao njegovo sjećanje.

Aparacija i dezaparacija [uredi]
Aparacija je čarobni način teleportacije, kojom čarobnjak ili vještica mogu nestati ("dezaparatirati") s jedne lokacije, i istovremeno se pojaviti ("aparirati") na drugoj. Pojava je popraćena karakterističnim praskom, vjerojatno izazvanim oštrim i nenadanim kretnjama zraka, kao rezultat gotovo trenutnim pomicanjem čitavog tijela. Čin je popraćen i veoma neugodnim osjećajem gnječenja, koji, prema Harryju, nalikuje prisilnom prolasku kroz usku gumenu cijev.
Aparacija je aktivnost odobrena od strane Ministarstva magije nakon što čarobnjak ili vještica navrši sedamnaestu godinu života, slično kao što u bezjačkom svijetu vlada odobrava sedamnaestogodišnjacima njihovu sposobnost vožnje motornog vozila. Učenici pohađaju satove Ministarstva tijekom svoje šeste godine školovanja te nakon slušanja određenog broja sati mogu krenuti na ispit za dobivanje dozvole, ili nakon njihovog sedamnaestog rođendana.
Obuka je prilično teška, i učenici se izlažu riziku da se rascijepe – fizički se rascijepe između polazišta i odredišta – što tijekom satova zahtijeva pomoć Odred za poništavanje slučajne magije Ministarstva magije, koji to poništavaju. Rascjepljivanje od ostatka tijela često je tijekom satova, i zna biti poprilično neugodno ovisno o rascijepljenim dijelovima tijela, ali je potpuno bezopasno ako se pravilno poništi.
Aparacija je nepouzdan način prometovanja na velike udaljenosti te čak i iskusniji korisnici ove tehnike često preferiraju druge načine prometovanja, poput metli.
Zbog sigurnosnih razloga, zemljište Hogwartsa i njegova bliža okolica zaštićeni su drevnim čarolijama koje sprečavaju aparaciju i dezaparaciju na zemljištu škole. Doduše, čarolije se izgleda ne šire i na kućne vilenjake, jer se Dobby i Kreacher mogu aparatirati kroz čitavu školu bez ikakvih prepreka; izgleda da se čarolija ne širi i na feniksa Albusa Dumbledorea, Fawkesa, jer je Dumbledore jednom prilikom pobjegao iz Ministarstva magije uhvativši Fawkesov rep, te je zatim nestao.
Kao što je očekivano, aparatiranje u tuđu rezidenciju smatra se izrazito nepristojnim činom. Iz tog razloga, kao i iz sigurnosnih razloga, većina privatnih rezidencija također imaju čarolije koje sprečavaju nepozvane goste u njihovom pokušaju da se aparatiraju u rezidenciju. Zbog toga, najpouzdaniji (i najpristojniji) način putovanja k većini odredišta jest aparatirati se negdje u blizini, a zatim nastaviti pješke.
Isto tako, moguće je spriječiti pojedinca u njegovu pokušaju aparatiranje čarolijom koja je slična onoj za zaštitu od produžnih ušiju. U knjizi Harry Potter i Red feniksa, Dumbledore je spriječio grupu smrtonoša koristeći se protuaparacijskim "prstenom", koji ih je držao dok ih Ministarstvo magije nije pritvorilo.
Knjige isto tako poručuju da je aparacija teža kada je vidljivost odredišta smanjena. U knjizi Harry Potter i Red feniksa, Fred i George Weasley, nakon njihovih aparacijskih ispita, aparatiraju se iz sobe u sobu na Grimmauldovom trgu br.12. U jednom trenutku, aparatiraju se u mračnoj sobi u kojoj su Ron i Harry spavali, slučajno sjevši na Ronovo koljeno umjesto ruba Ronova kreveta. Ispričaju se, tvrdeći kako je aparacija teža u mraku.
Šarm veele [uredi]
Šarm veele sposobnost je veela ili potomaka veela, poput Fleur Delacour. Koristi se za šarmiranje muškaraca, poput sirena u Odiseji.
Otpornost na čarolije [uredi]
Sposobnost opiranja uroka i čarolija može se pronaći kod snažnih bića poput trolova, zmajeva i divova. Hagrid je, primjerice, otporan na čaroliju omamljivanja, zbog krvi divova koja mu teče venama.
Djelovanje nalik čarolijama [uredi]

Neprekršiva zakletva [uredi]
Glavni članak: Neprekršiva zakletva
Neprekršiva zakletva dobrovoljan je dogovor između dvaju čarobnjaka ili vještica. Mora ga se izvršiti u prisustvu svjedoka ("Vezivo") koji, držeći svoj čarobni štapić na njihovim spojenim rukama, spaja ruke crvenim plamenim jezičcima. Zakletva nije doslovno "neprekršiva" jer osoba koja joj se podvrgla i dalje može povući svoju riječ, iako će to rezultirati trenutnom smrću. Neprekršiva je zakletva prvi put spomenuta u knjizi Harry Potter i Princ miješane krvi, kada je Severus Snape obećao Narcissi Malfoy da će zaštititi njenog sina, Draca Malfoyja.
Priori Incantatem [uredi]
Priori Incantatem rezultat je uzrokovan prisiljavanjem natjecanja dvaju čarobnih štapića koji imaju istu jezgru. Vršci dvaju štapića spojit će se zlatnom niti, i dva se vlasnika štapića bore snagom volje. Iz štapića gubitnika poteći će sjene čarolija koje je koristio. Sjene će se prikazati kao guste dimne replike.
Ovu se pojavu ne bi smjelo miješati sa čarolijom Prior Incantato, koja tjera čarobni štapić da povrati posljednju izvedenu čaroliju sa sličnom dimnom pojavom.
Pojava Priori Incantatem spomenuta je samo jednom, tijekom dvoboja između Harryja i Lorda Voldemorta na kraju knjige Harry Potter i Plameni pehar. Njihove istovremene čarolije potaknule su čarobne zlatne niti, i kako je Voldemort gubio u dvoboju umova, njegov je štapić povratio natrag sjene čarolija koje je bacao njime – Harryjevi jauci dok ga je mučio, mračni oblik srebrne ruke koju je upravo stvorio Crvorepu i vrisci ljudi koje je ubio koristeći štapić: Cedrica Diggoryja, Franka Brycea, Berthe Jorkins i Jamesa i Lily Potter. Albus Dumbledore kasnije je otkrio Harryju kako Harryjev i Voldemortov štapić oba sadrže Fawkesovo repno preo. Harry je u početku dobio informaciju gospodina Ollivandera kako je štapić koji je "odabrao" Harryja zapravo "brat" štapića koji mu je zadao njegov ožiljak oblika munje, iako, u to vrijeme, ova informacija nije predstavljala nekakav veći značaj.