1 Novi život Thu Aug 11, 2011 3:33 am
Hagrida
Rawenclaw
Hodala sam učeničkim hodnikom i u sebi se molila da ne sretnem više nikoga. Današnji dan je gori od ostalih. Stvarno se jedva suzdržavam da ne tresnem nekoga. Već sam bila blizu svoga cilja kad je iz sjena iskoračio on. Najgori od svih mojih mučitelja. "Vidi, vidi. Tko nam je to dolepršo?" Izvio je svoje usne u podrugljiv smješak, a iza sebe sam čula smijuljenje. Pa naravno da ova umišljena budala ne ide nigdje bez svojih podanika. "Ne mislim se s tobom prepirat." rekla sam i krenula ga zaobići, ali mi je preprječio put. Nadvio se nad mene, što mu nije bilo teško s obzirom da je višlji od mene za glavu. Imao je široka ramena, duge ruke prekrivene vretenastim mišičima i opasan pogled. O da, zgodan je. Najveći komad u Ravenclawu, ali je znao biti kreten i prilično okrutan pogotovo sa mnom. "Miči se od mene." prosiktala sam kroz čvrsto stisnute zube, Htjela sam im pokazati, a pogotovo njemu da ga se ne bojim, iako mi je došlo da zajecam i molim ga da me pusti. "Ili što?" odvratio je podrugljivim glasom ne pomaknuvši se. Htjela sam ga poslati k vragu, ali sam primjenila drugačiju taktiku. Odmakla sam se od njega, nasmijala i zaobišla. "odrasti" rekla sam mu dok sam ga zaobilazila još uvijek kroz smjeh. Bio je iznenađen mojom reakcijom, ali se brzo pribrao. Zgrabi me za zapešće i okrenuo prema sebi. Unio mi se u lice. "Glupačo jedna. Sad češ vidjeti..." Nije dovršio jer nas je prekinula direktorica McGonagall. "Gospodo šta se dešava?" pitalal je ozbiljnim tonom. Nathan se odmakno od mene i pustio me. "Samo smo objašnjavali neka Ravenclawova pravila pridošlici, gospođici Lestrange." "Jel je to istina?" Sad sam ga imala priliku uvaliti u nevolje, ali bi kasnije bilo još gore. Osveti bi mi se. Prisilila sam se na osmjeh. "Naravno. Gospodin Murray i njegovi prijatelji su mi vrlo pristojno objašnjavali kako ovdje stoje stvari. Gospodin Murray je bio vrlo susretljiv." pogledala sam u njega i vidjela da se i on smješi, ali mu osmjeh nije dolazio do očiju. Njegove nebesko plave oči su još uvijek gledale u mene okrutno. "ispričavam se, ali još uvijek moram nadoknaditi jednu cijelu godinu zaostatka. Doviđenja." rekla sam i brže-bolje pobjegla u svoju sobu.
Proklet bio dan kad sam saznala da sam primljena na Hogwarts. Proklet bio dan kad sam saznala da sam ja, Elenor Leslie Lestrange, skriveno nikad ne znano dijete Bellatix Lestrange.
Nadam se da je dobro.
Proklet bio dan kad sam saznala da sam primljena na Hogwarts. Proklet bio dan kad sam saznala da sam ja, Elenor Leslie Lestrange, skriveno nikad ne znano dijete Bellatix Lestrange.
Nadam se da je dobro.